baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Vijesti

Clank objavljen u Turskoj

AddThis

Hikaye Diken Kadın

11 Ocak 2014 Cumartesi 17:55

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Çölden nasıl cennet bahçesi yapılır? Bu film ve o çoban bana yol gösterici oldular bu yazımda, o çoban kadını tanıdım , hikayeler ekiyordu çocukların tertemiz dimağlarına.

Çocuklara kim hassasiyeti öğretir?

Opširnije: Clank objavljen u Turskoj

 

Moji novi saradnici AKTIVIZAM-VOLONTERI

AddThis


Volonterski projekt unutar kojeg volonterke svakog utorka uprizoruju
terapijske priče djeci koja su smještena na Zavodu za onkologiju i hematologiju.
O kompaniji
Volonterski projekt „Ispričat ću ti priču“ krenuo je u ožujku 2012.godine
pod okriljem Pedijatrijskog psiho-onkološkog centra, koji je dio Zavoda
za dječju onkologiju i hematologiju.

Opširnije: Moji novi saradnici AKTIVIZAM-VOLONTERI

   

Dan Knjige

AddThis

Većina ljudi upoznata je s podatkom da 14. februara slavimo Dan zaljubljenih – Valentinovo, a jeste li znali da se na taj dan obilježava i Međunarodni dan darivanja knjiga?

Međunarodni dan darivanja knjiga pokrenula je dječja autorica Amy Broadmoore 2012. godine.

Cilj je Međunarodnog dana darivanja knjiga, prije svega kod djece, a i kod ljudi svih dobi, probuditi interes za čitanje.

Na stranicama projekta (International Book Giving Day) predlažu tri jednostavna načina na koja svatko može dati svoj doprinos i sudjelovati u Danu.

1. Poklonite knjigu, novu ili staru, prijatelju ili rođaku.

2. Ostavite knjigu na nekom javnom prostoru te tako iznenadite i darujte osobe koje ne poznajete.

3. Donirajte knjigu antikvarijatu, dječjoj bolnici, biblioteci ili dobrotvornoj organizaciji.
   

važnost ČITANJA

AddThis

 


I

Čitanje liječi razne poremećaje

19/01/2012

Biblioterapija (terapija čitanjem) je izražajna terapija koja koristi odnos između pojedinca i sadržaja knjige, poezije i drugih oblika pisanih riječi, a najčešće se primjenjuje uz terapiju pisanja.

Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja i zato su uvijek iznad vrata biblioteke stavljali natpis “Ljekovito mjesto za duše”.
Portal Zdravlje navodi da je osnovni koncept biblioterapije da je čitanje ljekovito iskustvo, a književni izvori mogu pomoći u rješavanju složenih problema.

Kod djece biblioterapija može dobro da utiče na njihovo samopouzdanje, jer knjiga djetetu može objasniti kako da se nosi sa stresom, razvija kreativnost i rijšava probleme.

Kod učenika se biblioterapija pokazala odličnom kao pomoć kod zadirkivanja, ismijavanja, strahova, seksualnih promena, tjeskobe i smrti bliskih osoba.

U većini slučajeva, biblioterapija se koristi kao dodatak tradicionalnoj psihoterapiji. Kod onih koji se liječe kognitivno – bihevioralnom terapijom biblioterapija svakom pacijentu pristupa na poseban, individualan način.

Na primjer, osoba koja pati od bulimije najvjerojatnije će dobiti za čitanje knjige koje opisuju njeno stanje, a takve informacije pomažu pacijentima da bolje razumiju razloge liječenja i da porade na promjenama u svom ponašanju.

Biblioterapija najverojatnije neće biti korisna kod ljudi koji pate od poremećaja misli, psihoze, ograničene intelektualne sposobnosti, disleksije ili aktivnog otpora na liječenje.

Biblioterapija se takođe primenjuje i kod mnogih vrsta psihičkih problema, a stručnjaci su ustanovili da je odlična za liječenje poremećaja ishrane, raspoloženja, straha od otvorenog prostora (agorafobije), alkohola, raznih vidova zavisnosti, stresa, anksioznosti…

Za razliku od mnogih standardnih oblika psihoterapije, biblioterapeut ima pristup koji najčešće uključuje konkretne primjere sa kojima se pacijent može poistovijetiti.

Stručnjaci ukazuju da biblioterapeut mora biti stabilna osoba, istinski zainteresovana za druge, sposobna da saosjeća sa drugim ljudima, bez moralisanja, prijetnji ili naređivanja.

Tanjug/Informer.ba

   

raspust, igra i odgoj

AddThis

 

umeju da se igraju?

Reklame za “najnovije i najbolje” igračke su svuda oko nas – na novinama, televiziji, internetu. Velika je verovatnoća da će dete pre svog 3. rođendana imati bar 50 različitih igračaka u kući uz konstante “izlive ljubavi” rođaka i prijatelja u obliku novih igračaka. Ali, da li su ove igračke stvarno neophodne? Da li pomažu deci da se igraju bolje, da budu pametnija, kreativnija?

Pomislite samo, nakon što ste ispunili kuću različitim “pametnim” igračkama, koliko dugo se vaše dete stvarno igra sa svakom od njih pre nego što je ostavi i pređe na drugu? Koliko puta vam dete kaže da mu je dosadno?

Najprodavanije igračke su one koje prave neku vrstu buke (muzika, zvukovi, glasovi) i zahtevaju veoma malo kognitivne ili kreativne igre. Stručnjaci kažu da uz ovakve vrste igračaka deca, umesto da uče i otkrivaju više kao što bi to njihovi roditelji želeli, u stvari zaboravljaju osnovnu svrhu detinjstva – igru.

A kako ste se vi igrali? Najverovatnije ste puno vremena provodili napolju ili bili ograničeni na nekoliko igračaka u sobi koje su vas terale da se oslonite na sopstvenu maštu kako bi vam prošlo vreme. Na ovaj način vi ste, u stvari, provodili vreme u pravoj igri.

Osim igračaka, danas je tu i televizija sa mnogobrojnim “edukativnim” dečijim kanalima. Da li je ovaj raznovrstan program stvarno zabavniji i korisniji od igranja? Zanimljiviji od lupanja loptom u zid? Da li je on stvarno bolja opcija od otkrivanja sveta koji nas okružuje?

Šta je “prava igra”?

Za razumevanje pojma igre najbolje je početi od jednostavne činjenice da igru dete ne treba da uči. Isto tako je važno znati da ne postoji određeni način igranja, najbolji je onaj prirodan. Igra nastaje spontano i detetu je potrebno veoma malo “rekvizita” da bi se zaigralo. Međutim, deca su danas preplavljena šarenilom, bukom, likovima iz svakakvih crtaća i tolikim igračkama da više ne znaju kako da se igraju sama, da se zabave i oboje njihov svet maštom.

Igra označava aktivnost. Ona deci omogućava da shvate svet koji ih okružuje, da rešavaju konflikte, vežbaju govor i postanu snalažljiva ljudska bića. Različite studije su pokazale da su današnja deca, čak i ona koja se smatraju nadarenom, mnogo manje koriste svoju maštu i teže kanališu svoju energiju. Zašto? Stručnjaci kažu previše igračaka i nedostatak pojedinih aktivnosti kao što su skakanje, rotacija, a kasnije klikeri, lastiš, žmurke, itd. Nedostatak tzv. Zaboravljneih igara.

Prihvatite izazov:

Uklonite sve glasne, dosadne i suvišne igračke iz sobe vašeg deteta. Ostavite kockice, bojice, papir i druge igračke koje zahtevaju od njih da budu maštoviti. Ili jednostavno mu dajte plastičan pribor i plastične tanjitre iz kuhinje. Kada su prepuštena sama sebi deca ulaze u svoj svet pretvaranja koji ih zabavlja satima (bez televizije) i uključuju se u pravu aktivnost – igru.

Ubrzo ćete videti da što se više budu angažovali na ovaj način to će im manje biti dosadno. Oduprite se vašoj želji da budete savršen roditelj kupovinom “svega” i dozvolite detetu da se igra onako kako želi, bez sputavanja vašim očekivanjima, i ono će razviti sampouzdanje i snalažljivost koji će u suprotnom nedostajati.

   

Stranica 1 od 11

Obavijesti me!