baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Riječi jednog crteža

AddThis

Stihovi Suade Kovačević, prepjev priča iz knjige Miris crvene ruže

Riječi jednog crteža

 

Zuje pčele i miriše cvijeće,

Znaci da je stiglo nam proljeće.

Vitka stabla, šaraeni cvjetovi,

Gospodara Vječnog su darovi.

 

"Samo Jedan, Vječni Tvorac Allah,

Sve to stvori!" mislio je Rizah.

Gledajući kroz prozor ka bašti,

Prepusti se bojama i mašti.

 

Nacrtao šumu je zelenu,

Raznolikim cvjećem ukrašenu.

Imao je za crtanje dara,

Na cvijetu je čak i buba-mara!

 

Pored stabla i sitni su mravi,

Hranu traže po zelenoj travi.

Ctao je, pa se umorio,

I crtaći pribor odložio.

 

A kad htjede i blok da ostavi,

Jedan tanak glsić mu se javi.

Začudi se pade mu olovka,

I osluhnu, glas stiže iz bloka!

 

I polahko, prepun nevjerice,

Otvorio od bloka korice.

Bez pozdrava mravak se oglasi:

"Prijatelju i mene ti spasi"

 

Napustii mi moramo šumu,

I krenuti s koferom po drumu!"

Iznenađen, i Rizah se trže,

Jer ugleda, mravi torbe drže!

 

Zamoli ih: "Nemojte seliti!

Nikada vas neću uvrijediti!

Možemo se družiti igrati,

Svakom novom danu veseliti!"

 

"Ti si dobrog i srca ii duše,

Ali dragi naše kuće ruše!"

Od prisutnih mrava, jedan reče,

"Malo k o ti, dječaka se sreć!"

 

Kraj srušenog stojeć mravnjaka,

Lošeg djela nekih loših đaka.

Buba-mara sa cvijeta prozbori:

"Jedan dječak i gnijezdo obori,

 

Komšije nam, dragog crvendaća,

I još mnogo imamo nedaća!

A u gnijezdu jaje se razbilo,

I jednu je majku ražalostilo!"

 

Sve do tada šutjelo je stablo,

Ali onda, progovori naglo:

"Ne poštoju ljudi ni drveće,

Stalno kraj nas, ostavljaju smeće!

 

Pa zar nije jasno ljudskom rodu,

Da je grijeh prljati prirodu!?"

Rizah reče:" Jako mi je žao!

Da je tako, stvarno nisam znao!

 

Nikad nisam tako zao bio,

Da bih vam štogod naudio!"

A stablo je nstavilo priču:

"Od tijela naših , razne stvari niču.

Kreveti, ormari, klupe,

I stolovi, i stolice skupe!

Čovječanstvokao d aje slijepo,

Sa šumama ne postupa lijepo!

 

Već ih krči, prekomjerno siječe,

Ne ostavlja djeci u naslijeđe!"

"To je tačno, jer šuma nestaje!"

Buba-mara sa cvijeta dodaje.

 

"Ne brinite!", na to Rizah reče,

"Neće biti prekomjerne sječe!

A za svako posjčeno drvo,

Tri će nova zasaditi se prvo!

 

Jer od danas je ozbiljno kanim,

Od uništenja svakog da vas branim!"

Buba-mara još i ovo reče:

"Reci da po šumi ne bacaju smeće!

 

I ne diraju gnijezda, ptica dom,

Nek uživa svako u domu svom!"

Granato drvo ozbiljno kaže:

"Od danas ova pravila važe:

 

Nek se u šumi vatre ne lože!

A kore to su drveću kože,

I svi koji pišu po nama,

Da znaju-svako je slovo , jedna rana!"

 

Mravi i ovo rekoša čak:

"Ne zagađujte šumski zrak!

Opasan je od cigareta dim,

Morate odmah prestati s tim!"

 

Rizah se ničem ne čudi,

Sad zna šta treba da uradi!

Zdravu prirodu on jako voli,

Prvi je u eko.sekciji u školi!

 

On i drugari zajednu bdiju,

Da šume i ptice mirno sniju.

Zdrava sredina i zdrav zrak,

Zdravo tijelo i duh jak!

 

Šum, rijeke, ptice, kamenje,

Allaha dž.š. sve je znamenje!

Da bi ti se Džennet otvorio,

Čuvaj sve što je Allah dž.š. stvorio!

 

Obavijesti me!