baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Ljeto na izmaku

AddThis

Stihovi Suade Kovačević, prepjev priča iz knjige Miris crvene ruže

Ljeto na izmaku
Posljednji petak mjeseca avgusta,
Vrućina jaka, ulica pusta.
U sjeni drveta sred gradskog parka,
Sjedila jedna grupa dječaka.
Družina cijela na klupu sjela,
Dok Ahmed priča utiske sa sela.
Mnogo je vidio i doživio,
Život na selu mu se svidio!
Sjajnih očiju, rumenih obraza,
Ahmed drugarima ovako kaza:
"Proveo sam ljetos sedmicu ijelu,
U jednom malom, udaljenom selu.
Kako je to lijepo selo,
Šteta što nisam ostao ljeto cijelo!
Vjerujte mi, tako mi Boga,
Mnogo sam na selu naučio toga!
U gradu se to vidjeti neće,
Što se na selu svaki dan sreće!"
Ispreda Ahmed svoju priču,
A drugari, sve mu se primiču.
"Slušajte što reći ću vam sada,
Ljeto je na selu period rada!
Ljeti su veliki radoi
Jer stižu dozrjeli plodovi.
Zrelo voće, fina kakvoća,
I povrća koliko ti srce hoće!
Krastavci, bundeve, mahune...
I drugog povrća korpe pune!
Nikad u svom kratkom životu,
Ne vidjeth jednu takvu ljepotu!
Za svakog ondje posla ima,
Žene i djeca pomažu muškarcima!
Svi se jednako trde,
Da posao na vrijeme gotov bude.
Plodove onda u grad odpremaju,
Od njih nam majke jela spremju!
I ja sam svojim trudom i radom,
Sa svojim drugom Muhammedom,
Pomagao po cijeli dan,
Želio sam svoj doprinos da dam!
Cijeli dan sam provodio s njim,
Od gazde našeg bio je sin.
U njihovoj kući smo stanovali,
I radom svoj smo doprinos dali.
Mnogi su stigli iz grada,
Da pomognu prijateljima oko rada.
Ali najveće što vidjeh čudo,
Bilo je lubenica čitavo brdo!
Sav plod je dala jedna njiva,
Vjerujte, sve je istina živa!
Nije to slika nimalo česta,
Toliko lubenica sa jednog mjesta!"
Na trenutak je Ahmed zastao,
Nedugo zatim, pričati stao:
"Zaboravaih da kažem, harman,
Vidio sam i seoski harman!
Plastovi žita svuda strše,
Tu se bijela pšenica vrše!
Na stri način priprema žito,
Eto, sad znate, drugovi i to!
Svi iz sela se udružili,
Da bi vršidbu završili.
Niko se nije ljutio,
Niti je veselje mutio!
Ostajali smo duboko u noć,
Zaboravljajući da treba kući poć!
Muhamedova nas majka tražila,
Da nam se večera ne bi hladila."
Tu zastade, napravi predah,
I reče vragolasto, uz dubok uzdah:
"Imam vam pričati, još dosta toga,
I sljedeće ću godine, tako mi Boga,
Ponovo u posjetu Muhammedu,
Pa ćemo opet sve po redu,
Poslove zajedno raditi,
Nećemo vrijeme tratiti!"
Još na kraju Ahmed im kaže:
"Hajdemo, da nas roditelji ne traže!
Srešćemo se idućeg jutra,
Vidimo se, ko ako Bog da, sutra!"
Zapamtite za sva vremena,
Tako je, i druge nema,
Dok svijet postoji i traje,
"Allah je Taj Koji opskrbu daje!"

 

Obavijesti me!