baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

ISRAVNO GLEDANJE TAČNO SLUŠANJE

AddThis

Stihovi Suade Kovačević, prepjev priča iz knjige Miris crvene ruže

Zaborav, kažu, donosi vrijeme,

Al ja se još uvijek sjćam Hazeme.

Još živ je lik čiteljice

U srcu bivše učenice.

Prošlo je mnogo vremena od tad,

Al sjećam se dobro još  i sad,

Svega što mi je tada rekla,

Jer prvo znanje od nje sam stekla.

Kad od pomislim na školu i učnje,

Ja se prvo sjetim baš  nje.

Bilo je još učitelja i nastavnika,

Ali, najjasnija je njena slika.

Znanje koje j eprenijela nama,

Koristim, evo, godinama.

Najbolja je to, i najkorisnija lekcija bila,

Koju sam u životu naučila.

Pažljivo slušati, gledati ispravno,

To te ka cilju vodi ravno!

Pričala je nama tako.

A to je bilo, evo, ovako....

....Zima samo što nije prošla,

A ona jdnom u razred došla,

I znanje naše da isproba,

Reče:

„Djeco, koje je ovo godišnje doba?“

Odgovor, naravno, svi smo znali,

I svi iz glasa zgrajali.

Vladala je još hladna klima,

I svi smo rekli da još  je zima!

„Tačno ste rekli, mili moji,

Ali odgovora još postoji!

Za ovaj odgovor vma hvala,

Al ja bih potpuniji odgovor dala.

Rekla bih da kraj zime stiže,

A proljće sve nam bliže!“

„To je bš tako,“Asim reč,

„Za koji dan, ako Bog da, stiže proljće!“

A dobra učiteljica na to doda:

„Za sve vas, ovo je proba.

Proljeće stiže na naše pragove,

Već sam vidjela njegove tragove.

Otvorite dobro uši i oči,

Promaći ni vama neće moći.

Evo zadataka za moje đake,

Pronađite proljeća prve znake!

Ono što pronađete, donesite,

Il svojim riječima opišite!“

Kraj moje kuće bio šumarak.

Mišljah da lahko, naći  ću znak.

Kada u šumu odem popodne,

Naći ću mnoge vjesnike zgodne!“

Misao ostade samo na umu,

Jer to popdne ne vidjeh šumu.

Moja je majka, bolesna bila,

Popodne se ljekaru uputila.

A ja brinula za brata i seku,

Jer babo odlazi u fabriku neku,

Svakog dana, svakoga jutra,

Da nama omogući bolje sutra!

I dok sam tako brinula o kući,

U sebi opet čvrsto odlučih:

„Ako Bog da, sutra popdne,

Otkriću u šumi vjesnike zgodne!“

Narednog dana požurih kući,

Korakom brzim, skoro trčeći.

Majka se bolje osjećala,

Ali je meni zadatak dala!

Zbog nekog posla u podrumu,

Ja ni danas neću u šumu!

Htjela sam reći da ne mogu,

Al se suzdražah, hvala Bogu!

Ustrepta srce djevojčice,

Kada joj vidjeh umorno lice.

Zaboli srce, javi se stid,

Gledajući lice bijelo ko zid!

Pomislih: „Bože, čuvaj mi mamu!“

Bez riječi kliznuh u podrum, u tamu.

Čisteći  nered u podrumu,

Ni danas neću moći u šumu!

Pitanje je bilo, kako ću,

Objasniti nezavršenu zadaću!

Čistila sam vrijeme duže,

Kad spazih nešto poput ruže.

Crveno i crno skroz neobično,

Do tad viđenom, nimalo slično.

Da li sam budna, ili spavam,

Il mi se sve pričinjava?!

Ali gledala ili žmirila,

Ruža se ispred mene šepurila!

Zamahnuh metlom iznad nje,

A mala ruža, poletje.

Pokrenu se i zaleprša,

Na ruku moju doleprša!

Do juče samo čahura bila,

Danas ga krase prelijepa krila!

Kako, još nije proljeće,

A on iz čahure već izlijće?!

U malu kutiju leptira stavim,

Veselim vriskom, onda se javim!

Svojoj sam radosti oduška dala,

I majka se od srca smijala.

Sutradan u školi kad smo se našli,

Pričali smo šta smo pronašli.

Lejla je vidjela lastavice,

Alma mirisne ljubičice.

Žabe je čula Samaija,

Onda na red dođoh i ja.

Ponosno rekoh svima:

„Ja ovog leptira danas imam!

Pronađoh ga juče u podrumu,

Ne znam samo šta će u njemu?!“

Učiteljica priđe i objasni:

„Djeco, ovaj leptir krasni,

Zimi na vlažnim i tamnim mjestima spava,

A s proljeća se iz čahure odmotava.

Do juče je bio u zimskom snu,

Danas sa nama u školi, tu!“
Kao da na tren, mislima odluta,

Učiteljica kratko zaćuta.

Pa toplim glasom opet reče:

„Ko ne gleda, vidjeti neće,

Život kraj njega prolijeće!

Ko ne sluša, neće znati,

Život će mu prohujati!

Tačno slušat, ispravno gledati,

Tako se neznanju nećeš  dati!“

Njene riječi davno rečene,

Cijeli život, pratile su mene.

Značenje im tada nisam znala,

Tek kroz život ja sam ga doznala!

Blago onom ko upute daje,

Dobro djelo polije njega traje!

Ko uputi da se dobro radi,

Allah dž.š.  njega džennetom nagradi.

Obavijesti me!