Iz knjige "PRIČE ZA MOJU DJECU", prevod s perzijskog

Nekakav čovjek natovario svog magarca sa dvije vreće pšenice i pođe u mlin.

Idući putem stiže do kafane.

Kad je kasnije izašao iz kfane magarca nigdje nije bilo.

Pođe da ga traži ali samo srete dječaka pa ga upita:

"Jesi li vidio mog magarca?"

Dječak mu ne odgovori, već upita:

"Onog što ne vidi na lijevo oko, sapete desne noge i natovarenog pšenicom?!"

Čovjek se obradova i ponada da mu je dječak negdje vidio magarca, pa upita:

"Da, baš tog! Gdje je?"

"Ne znam. Ja ga nisam vidio!", reče dječak.

Čovjek mu ne povjerova već se naljuti i povede dječaka seoskom kadiji. Vjerovao je da mu je dječak ukkrao magarca i htio je da ga tuži.

Stari kadija se čudom čudio čuvši cijelu priču:

"Sine moj, kažeš da nisi vidio magarca. Objasni mi onda kako znaš kako magarac izgleda?"

Dječak im smireno objasni:

"Nisam slijep kod očiju.Znam šta sam vidio. U prašini sam vidio tragove magarećih nogu i to korak desne noge kraći je od koraka lijeve noge. Pasao je travu samo s desne strane puta a s lijeve strane je ostajala bujnija, netaknuta trava.

Znao sam da je nije ni vidio jer je sigurno bio slijep na to oko.

Po putu je bilo prosute pšenice, što me je navelo na zaključak da je bio natovaren pšenicom."

Kad čuše njegovo objašnjenje, shvatiše bistinu njegovog uma.

Kadija mu čestita a čovjek zatraži halala zbog uznemiravanja.