baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

POŽRTVOVANOST

AddThis

Iz knjige "POTRAGA ZA SREĆOM", prevod s perzijskog

Bio je hladan, jesenji dan. U jednom azerbejdžanskom selu, sunce se spuštalo iza planina prekrivenih snijegom.

Seljaci su polahko privodili kraju svoje poslove. Dječak po imenu Rahman završio je svoj posao i namjeravao je poći kući.

Noć se već uveliko spuštala. U toj hladnoj i vjetrovitoj noći put mu je osvjetljavala drhtava svjetlost, jednog malog fenjera.

Selo u kojem je živio Rahman smješteno je pored željezničke pruge. Svake večeri vraćao se istim putem. Žurio je. Te noći, iznenada se prolomila neka čudna, zaglušujuća buka.

Nedaleko od preplašenog Rahmana osula se lavina kamenja s planine i zatrpala želježničku prugu.

Mali, preplašeni Rahman je znao da će uskoro naići putnički voz.

Uznemiren je razmišljao šta se može desiti ako ubrzo stigne i udari u gomilu kamenja... Desila bi se velika tragedija. Ovo zloslutno razmišljanje ga prenu. Morao je nešto učiniti i to brzo... Kako da upozori mašinovođu u ovoj pustari.....!?

U ta jtren oglasi se voz iza planine. Stizao je velikom brzinom. Dječak je panično razmišljao. Šta da uradi? Bio je sam. Uplašen.Kako izbjeći nesreću?

Prisjeti se sreće i zadovoljstva kad bi posmatrao lica nasmijanih putnika koji su mu domahivali...

Srce mu se sledi od straha. Mora nešto učiniti!

Negdje je postojalo riješenje. Spas. Šta da učini? Kako da spasi živote putnika? Sasvim neočekivano, nešto mu prođe kroz glavu!

Pronašao je spasonosno rješenje uprkos strahu, studeni i bolu...

Skinuo je svoju odjeću i od nje napravio baklju. Odlučno je razbio fenjer. Naftu iz njega proli po svojoj odjeći, prinese plamen vlažnoj odjeći i pripali buktinju...

S buktinjom u ruci dječak potrča prema vozu moleći dragog Boga da mu da snage za ovaj zadatak.

Čim mašinovođa spazi vatru koj ase približavala vozu, shvati da je to, sigurno, neko upozorenje.

Pritisnu kočnicu.

Voz je klizio po tračnicama uz zaglušujuću buku. Teškom mukom se polahko zaustavljao...

Zapanjeni mašinovođa i putnici istrčaše iz voza ne shvatajući šta se dešava.

Prvo su ugledali buktinju u ruci dječaka ispred voza, a nedaleko od nejga survanu gomilu kamenja i stijenja koja su prekrivala željezničke tračnice. U jednom trenu shvatili su da im je promrzli i uplašeni dječak spasio živote, nesebično rizikujući svoj vlastiti život.

Radost dječaka niko od prisutnih nikad neće zaboraviti. Izgled njegovog malog lica i veselih očiju

bio je neopisiv kada je shvatio da je opasnost prošla.

Te noći Rahman nije mogao zaspati od sreće.

Uspio je spasiti živote mnogih ljudi od sigurne smrti i to samo uz Alalhovu dž.š. pomoć.

 

Obavijesti me!