baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Stidljivi žabac

AddThis

Iz knjige "male PRIČE za malu DJECU", prevod s perzijskog

malepriceMali zeleni žabac je bio veoma stidljiv. On se stidio svega i svakoga. Čim bi se zastidio nestajala jenjegova boja a pojavljivala se crvena boja na licu i tijelu. Zato je mali žabac mrzio sve što je crveno, mrzio je crveni cvijet, sa crvenom ribicom se nikad nije igrao, nije volio zalazak sunca...

Želio je da crvena boja uopšte ne postoji, ali to je bilo nemoguće.

Jednog dana je saznao da će mu doći djed. On nikada nije upozano svog djeda. Dok se još nije bio ni rodio djed je otišao na daleki put. I sad će konačno upoznatisvog deku i neizmjerno se radovao tome. Obukao je svoje najljepše zeleno odijelo, nabrao najmirisnije cvijeće, i uzbuđeno čekao...

Prošao je cijeli dan i djed nije došao.

Sutradan u jutro žabac se ponovo obukao, ponovo nabrao cvijeće i čekao...ali djed nije došao.

I ssledećeg dana žabac je obukao svoje odijelo, nabrao cvijeće i čekao...

Bio je tužan, osjećao se usamljenim.

 

Četvrtog dana nije želio ni da ustane, niti da obuće svoje odijelo, nije ni cvijeća nabrao. Ni djeda više nije želio da čeka. Samo je ležeo u svom krevetiću.

Bio je tužan i osjećao se veoma, veoma usamljenim.

Negdje oko podne začu mamin glas:

"Dođi, stigao je djed!"

Žabac poskoči od dragosti. Nije se umio, nije obukao ni svoje odijelo. Smjesta je potrčao na vrata. Taman je htio da otvori vrata kad začu djedov glas:

"Pa, gdje je moje unuče?"

I baš u tom trenu naš žabić se zastidio. I pocrvenio je. A baš to je najviše mrzio. Trkom se vratio u postelju i navukao prekrivač preko glave. Nije želio d ga djed vidi crvenog.

 

 

Obavijesti me!