baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Čudesna kapljica

AddThis

kapljicaNebom se šetao veliki oblak. Imao je čak 1001 kapljicu. Sve su kapljice mirno sjedile samo je hiljadu prva kapljica bila uznemirena. Neprestano je mrmljala:
"Ah, što sam umorna... Baš bih se malo prošetala!"
Druge kapljice su se čudile i upozoravale je:
"Ne čini to! To nije dobro!"
Ali uprkos  upozorenjima, kapljica se primakla rubu oblaka. Promatrala je prostor pod oblakom. Sunce se primicalo zapadu i spušta  se sumrak. Posmatrala je polja i livade. Činili su se poput velikih zelenih i žutih kvadratića. Divila se crvenim krovovima seoskih kuća.
Odjednom , samo uzviknu:
"Juhuuuuuuuuuu!"
Kapljica se spuštala prema zemlji. Skok je bio veoma opasan. Lahko se moglo desiti da padne na tvrdo  tlo. Ali ona se vješto uhvatila za latice bijelog cvijeta. Cvijet se obradovao dolasku male kapljice:
"Dobro mi došla. Odmori se kod mene!"
Premorena kapljica se ljubazno zahvali i udobno smjesti. Nedugo zatim, zatvori oči i zaspa. Bijeli cvijet skupi svoje velike latice i zajedno utonuše u san. Ranim jutrom, do lijepog svijeta dođe plavi leptir. Divio se glasno:
"Oh divote! Kako je lijepa ova kapljica!"
Leptir je zastao na trenutak uživajući u ljepoti i gostoljubivosti lijpog bijelog cvijeta. Sunce je bilo sve toplije i toplije. Nastade vrućina, a zabrinuti cvijet reče kapljici:
"Baš sam žedan. Molim te, idi, jer ću te morati je sad vrijeme da idem!"
Kapljica reče:
"Ti si tako dobar i ja te mnogo volim. Hvala ti! A meni je sad vrijeme da idem!
Potom nježno skliznu niz petiljku cvijeta. Zaujede stavi se tek na zelenom listiću trave. Tu sjede da razmisli. Morala je mala kapljica sama donijeti odluku. Razmišljala je koja odluka je prava. Sada je brinula sama o sebi. Pažljivo je prelazila s lista na list i na kraju se našla na obali rijeke. U trenu, dođe u rijeku. Ostale kapljice su se čudile:
"Odakle si stigla? Mi te ne poznajemo! A ko si ti?"
Kapljica im odgovori:
"Došla sam s velikog oblaka."
Na svom putu, kapljice ugledaše nekog vola koji je pio vodu. Neke od njih je popio, a neke su uspjele proteći. Samo što su odahnule povikaše:
"Mlin, juhuuuuuuu! Eno mlinaaa!"
Stari vodeni točak se okretao sporo i škrripeći. Podizao je kapljice vode, a onda ih ponovo spuštao u rijeku. Stari mlin ih je ispraćao riječima:
"Idite dalje, drage moje kapljice.... Sretan vam put!"
Riječni tok je naišao pored šume. Kapljica je radoznalo promatrala ljude koji su sjekirama i testerama sjekli drva. Radilisu bez predaha. Ogromna stabla su gurala u rijeku. Rijeka je bez poteškoća prihvatala i nosila ih sa sobom. Naše kapljice su ovaj posao radile  složno  uz pomoć hidljada drugih kapljica koje su također tekle ovom rijekom. 
Dan se bližio kraju. Stabla su već stigla do jednog tjesnaca. Tu je voda brzo protjecala, a neki drugi radnici su spretno izvlačila stabla na tlo. Odatle su ih slagali na velike kamione. 
Iznoseći drva iz vode, radnici su i nekoliko kapljica odvojili od rijeke.
Naša mala kapljica se vještim skokom nađe na listu procvalog maslačka. 
Mnogorojni doživljaji su je zamorili.
Željela se odmoriti i u miru posmatrati plavo nebo. 
A nebom je klizio plavi oblak, teški oblak. Razgledala je okolinu. Životinje su se spremale na počinak. Svako je išao prema svom gnijezdu. Bila je usamljena i umorna od lutanja. Ali, umor ju je ipak savladao...
Ranog jutra, čim je otvorila oči ugledal aje neku veliku ribu koja je vješto hvatala insekte. Skočila je da ulovi komarca i uspjela je. Ali... to je bio mamac nekog skrivenog ribara. Riba je kasno shvatila... Već se bespomoćno praćakala na zraku. Kapljica je bila uplašena. Skoči ponovo u rijeku. Uskoro rijeka postade troma, velika i spora. Njome su sada plovili namrgođeni veliki brodovi. Neki su čak plovili uz rijeku, a za sobom su vukli male brodove. Kapljica je bila veoma zbnjena. Sve joj je blo novo i nepoznato. Pod velikim željeznim mostom pitala je druge kapljice gdje se nalazi. 
Njene nove drugarice su joj rekle da je to grad. Mala kapljica je bila iznenađena jer je voda, obala i sve na obali veoma prljavo. Druge kapljice su joj predložile da uđe u jdn od uskih cijevi ako želi vidjeti grad izbliza. Umorne kapljice nastavile su put ne mareći više za našu malu kaljicu i veliki prljavi grad.
Mutne kapljice koje su se uprao vraćele iz grada pričale su, opet , svoju priču. Jedna je rekla:
"Drage moje, samo da znate, svašta sam vidjela...!"
druga je skoro bez daha govorila:
"Izašla sam iz slavine u nekoj kuhinji. Oprala sam povrće koje se tu našlo."
Treća je rekla:
"Ja sam oprala rke jednom dječaku!"
Ljubičasta kapljica je prčala svoju priču....
Čak su i noću nastavljale put želeći što prije otići iz ovog ružnog mjesta.
Kad se razdanilo našle su se na moru. Mala kapljica se radovala iz sveg srca.
"Oh, dobro je. Šetnji je ovdje kraj. Kako želim da se vratim svom velikom oblaku!,"šaputala je kapljica.
"Pozovi sunce", savjetovale su je druge kapljice. 
"Sunce, sunce hoću natrag!", dozivla je naša kapljica veliko užaareno sunce.

Sunce je ćutalo ali njegove zrake su postale veoma tople. Zbogonda joj se činilo da je sve lakša i lak toga kapljici postade vruće. A onda joj se činilo da je sve lakša i lakša...
Poput mjehurića penjala se sve više i više...
Bila je svakog trena  sve bliža i bliža velikom oblaku. 
Iskreno se radovala ponovnom susretu sa svojih 1000 kapljica.

Obavijesti me!