SOCIO-PSIHOLOŠKE DIMENZIJE KUR'ANA

Ako se osvrnemo na likove i profile ženskih osoba serviranih u dječijoj-književnosti i crtanim sadržajima, uvijdet čemo da su ti likovi smješteni u čudne društvene okvire, sa diskutabilnim listama vrijednosti, sa pogrešnim životnim fokusom i nekvalitetnim navikama, i što je najgore, kao takvi su postali prototipi velike većine modernih žena.

Niti jedan od likova iz priča za djecu: Snjeguljuca, Pepeljuga, Crvenkapica, Pipi Duga Čarača, Alisa, Štrumfeta i td., nekim čudom nemaju roditelja ili brižnog mentora koji će prenijeti na tu žesnku čeljad određeni sistem kvalitetnog razmišjanja.

Npr. Snjeguljica živi u jednoj čudnoj zajednici sa sedam patuljaka, gdje se ne zna ko o kome brine i šta je čija uloga. Ono što znamo jeste da je Snjeguljica jako naivna, budući da ju je otorvala druga žena (vještica) i da je spašava ekonomski situran muškarac (njegov najveći istaknuti adut u priči je upravo njegova titula-princ, a ne znanje, mora, ili neka trajna vrlina).

Snjeguljica se nakon dugog perioda otrovanosti, u kome je takva kakva jeste-bez mentora i bez jasne liste vrijednsoti, zaljubljuje na prvi pogled u muškarca kojeg uopće nije upoznala. Valjda je dovoljno to što joj se nasmješio i poljubio je, a još ima i novca.

Iako autor priče na kraju samo kaže da su živjeli sretno do kraja života, bez da nas uvodi u detalje njihove svakodnevnice.

Možemo predpostaviti da je Sneguličina sreća bila u čišćenju prašine, dočekivanja gostiju, provjetravanju dvorca i pravljenju kolača-jer šta je drugo i znala raditi?

Pitanje koje se nameće jeste kako to da književni i drugi sadržajiza najosjetjivijiju kategoriju društva -djevojčice- oskudjevaju u prototipovima ženske osobine sa izraženim itelektom ili primjerom koji nosi makar blagu indiciju u završnici priče da će ta žena sužiti čovječanstvu umom a ne tijeom?

objavljeno uz saglasnost autora Edina Tule