Prvo neposredno osjećanje koje se može imai nakon čitanja Pipi Duge Čarape jeste zadovoljstvo što smo i sami zašli u svijet neobična djeteta u sasvim običnim životnim okolnostima. Ta neobična djevojčica Pipi najprije se ogleda u njezinom neobičnom razumjevanju svijeta koje ona ima u odnosu na Tomija, Aniku i ostale njezine drugare koje upoznajemo kroz ovu priču. Sve, na prvi pogled, djeluje kao bajka, a opet nije bajka, jer ovdje nema ni vještica, ni duhova, ni dobrih ili zlih vila, ni zmajeva, ni carevića , princeza, ni teških zagonetkih do čijih odgovora se mora doći, nema ničega što dodatno uzburkava čitateljsku maštu, nego je djevojčica Pipi sama svoja nastajuća/narastajuća bajka i sam svoj centar svijeta. A kako i ne bi bilo baš tako kad je Pipi kćerka slavnog mornara koji se utopio na dalekim morima, ali on je za svoju kći Pipi ipak isplivao na nekom dalekom otoku i sad je tamo kralj veselim urođenicima pa čeka svoju Pipi  da jednom dođe do njea, i kad je mama anđeo sa kojom Pipi razgovara putem nebesa i zvijezda. U  životu sve je lažno onoliko koliko je prolazno. Svijet. se može nanovo izmišljati  i obogaćivati vlastitim maštarijama.  Utome nema granica. Kao što nema ni granica u svakodnevnom ponašanju i veselom poricanju  onoga što  se izmislilo. Važno je nikome ne pakostiti i intuitivno i stvaro biti na dobroj i plemenitoj strani ovoga svijeta. Kada je čuvena švedska spisateljic Astrid lindgren priniejla u sviej literature svoju junakinju Pipi, odjednom je postala slavna. Pipi Duga Čarapa prevedena je na skoro sve evropske imnoge druge svjetske jezike. I mi smo se zainteresirali ko je to bila književna "mama" naše junakinje Pipi.

U biografskim podacima stoji da je književnica Londgren rođena 1907.godine na imanju Nas, nedaleko od mjesta Vimmerby u Švedskoj , gdje je zvršila osnovnu školu, a potom da je odselila u Stockholm. Počela je pripovjdati najprije za djecu. Pored Pipi Duge Čarape, napisala je još tridesetak knjiga za djecu (Braća Lavlje srce, Razmo u skitnji, Emil u Lonnebergi, Djeca u Bullerbyunu, itd), mnoge slikovnice, nekoliko filmskih scenarija.  Za svoj književni rad primila je više književnioh nagrada u Švedskoj. Među nagradam posebno se ističe Međunaradona nagrada "Andersen", koju je dobila 1958.godine.

U sami se pitamo u čemu je toliki značaj njezine Pipi Duge Čarape. Vjerovatno zato što je Lindgrenova pokazala kako dobra priča za djecu ne mora uvijek biti bajka, a kako opet, put do bajkovita svijeta ne mora biti prolaz kroz hiljade iskuššeničkih vrata tajnovitog svijeta. Priča o djevojčici Pipi pred našim očima razvija se kao na filmskoj traci. Pred nama se, u početku, rasprostire jedan vrt. Potom se u vrtu pojavljuje lijepa stara kuća. U kuću, oju je izgradio njezin otac, vratila se Pipi. Bez roditelja je, jer su oboje umrli. Ona ima svoj svijet i sasvim svoju svijest o istom tom svijetu. Pipi je, dakle siroče, ali to niti gdje stoji, niti ko to kaže u cijeloj ovoj priči.