baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Pripovjedanje znacaj, koristi

AddThis

Priče, sredstvo poučavanja životu

Priče razvijaju radoznalost i ispravno razmišljanje, emocije čine suptilnijim. Pričama se životni fenomeni čine opipljivijim. Priče se mogu koristiti i kao obrazovno sredstvo.

Pripovjedanje se koristilo zarad bogaćenja i dodavanja živahnosti i čilosti za učenje od strane najvećih učenjaka obrazovanja i odgoja.

Pripovjedanje donosi cvijet na sofru podučavanja i unosi sklonost i stimulira. Spajanje pripovjedaka i nastavnog gradiva kod učenika budi zainteresiranost i pažnju. Učitelj, u pogodnom trenutku koristeći se pripovjedanjem, usađuje obrazovno-odgojnu poruku, istovremeno spašavajući da predavanje bude zamorno i dosadno.

Smiješne pripovjedke su učinkovite u stvaranju vesele atmosfere i osjećaja psihičke sigurnosti. Pripovjedanjem je moguće objasniti povode običaja i ponašanja, vjerskih ceremonija, društvenih vrijednosti i normi te konektovati djecu sa korjenima i izvorima.

Pripovjedanjem učimo kako riješiti problem

Da bismo bili moćni u rješavanju stvari moramo posjedovati znanje. Mjenjati se, ispravljati ponašanje, prihvatati pozitivne stvari su činjenice koje iziskuje život. Na način da se dobro gleda, dobro sluša, dobro uči i dobro razmišlja obezbjeđuje se sposobnost i naklonost za promjenama zarad sticanja boljeg stanja. Pripovjetke čine da ove sposobnosti budu sa nama.

Otuda što slušalac želi saznati poruku pripovjetke i kraj priče, predaje se trpljenju prijatnog iščekivanja riječi pripovjedača, kako bi se pripovjetka okončala na taj način uči se pažnji i strpljenju. Priče su pokazatelji iskustava. Da bi u budućnosti mogla bolje živjeti i da bi bila spremna prilikom susreta sa ćorsokacima djeca imaju potrebu graditi iskustva kako bi spremna razrješavala probleme.

U pričama se nalazi lijek za popravljanje ponašanje one djece koja imaju probleme u ponašanju i emocijamai na taj način se saznaju njihovi osjećaji, razmišljanja i svjetonazor.

Pokazivanjem kartica sa ilustracijama s posebnim sadržajem od djeteta se traži da u vezi s njima gradi priču. Obraćajući pažnju na temu i likove priče koju dijete kaziva pored zasnivanja verbalne relacije omogućeno je i prepoznavanje djeteta.

U tretmanu velikog broja emocionalnih nedostataka i psihičkih tegoba umjesto korištenja lijekova i uobičajenih metoda liječenja psihe, možemo koristiti bajke i porodične pripovjetke.

Pripovjedanje pokazuje način života, uloge pojedinaca i njihove odgovornosti. Svaka priča ima svoju avanturu, svoje probleme, slijeđenje priče budi i gradi osjećaj znatiželje i moć mašte kod djeteta, bodreći na taj način kod djeteta moć razmišljanja i razboritosti.

Kalkulisani primjeri jedne priče i njihovo prenošenje mogu učvrstiti samopouzdanje, vjerovanje, ljubav, čistotu i istinoljubivost u čistom dječijem karakteru.

Izgradnja revnosti i energičnosti u djetetu

Djeca imaju potrebu za širom naobrazbom od školskih udžbenika. Pripovjedanje je uzrok revnosti i energičnosti za učenjem i olakšava samoinicijativno sticanje znanja. Pripovjedanje predstavlja odgovor na njihove potrebe i razgovor sa djecom njihovim jezikom. Narodne pripovjedke su izrazito bogati pokazatelj duhovnih stanja, uvjeta i atmosfere života, sadržavajući objašnjenja vrijednosti i potreba skrašenih u grudima. Pripovjedke podižu zastor pouke unoseći sistematičnost u misao i maštu, uzrok su povećanja pažnje i shvatanja.

Pripovjedke, u skladu sa mišljenjem većine teoretičara koji se bave pitanjima dječijeg i mladog uzrasta, su dobro sredstvo za postizanje osjećaja međusobnog razmjevanja roditelja i odgajatelja sa djecoma i mladima. Na način da njihovim korištenjem nestaje potrebe za većinom nametanja koja obično ne dovode do pozitivnog i trajnog utjecaja.

Pripovjetke mogu sasjeći korijene velikom broju devijacija kod djece i mladih. Djeca mogu slušanjem i čitanjem bajki i priča i onim što saznaju da se upoznaju sa civilizacijskim naslijeđem i svojim kulturnim blagom, sa običajima i tradicijom svoga i svjetskih zajednica i da na taj način budu spremnija za budući život. Priče pomažu u izgradnji sklonosti ka vještinama i u bogaćenju sposobnosti.

Pripovjedanje može biti povod vedrine i sredstvo koje obezbjeđuje psihičku higijenu, liječi razdražljivosti i uspostavlja mir. U XVIII i XIX stoljeću u Aziji i Europi aristokracija je imala na raspolaganju pripovjedanje. Prakticiralo se pripovjedanje pred spavanje. U prošlosti u nekim bolnicama islamskih zemalja zarad opuštanja i moralisanja bilo je prakticirano pripovjedanje za bolesnike koji su patili od nesanice.

U istraživanju obavljenom od strane Dr. Medžda i Dr. Hidžazija u školskoj 94/95, ispostavilo se da pripovjedanje ima pozitivno djelovanje u sprječavanju depresivnih poremećaja u djetinjstvu.

Pripovjedanje je bio i jeste uobičajeni metod širenja iskustava prijašnjih generacija djeci. Dobre priče nude čista mjerila i bogati sadržaj za sadašnjost i budućnost dječijeg života. Svijet je ispunjen tajnama i enigmama u koje se mora ići s potpunom pažnjom i sviješću. Priče su ekstrakt znanja i iskustva naših predaka.

Utjecaj priča u društvima

Ispitivanje utjecaja koje su neke od priča ostavljale kroz povjest svijeta na prijašnja društva, pokazuje do koje mjere ovaj segment književnosti može biti utjecajan. Utjecaj koje su priče imale u dovođenju do uspjeha francuske i ruske revolucije, je neporeciv,  posebno utjecaj na generacije djece i mladih ovih država.

Animiranje robovlasništva u Americi predstavlja značajan učinak koji su ostavile velike priče na ljude. Knjiga Koliba strica Toma, koja je kasnije prevedena na brojne jezike. I ovaj učinak je također neporeciv. Priče Čarlsa Dikensa su još jedan primjer koji je ostavio na popravljanju stanja zatvora i promjenu stanja u kućama sirotinje i engleskim školama. Priče su dugo vremena ostavljale primjetan utjecaj, čak i na djecu i mlade ostalih država, uzrokovale su promjenu u načinu razmišljanja, u povjesti, u društvu.

Sociolog (مک کلند) (ne znam dešifrirati) je uvjeren da priče koje se pričaju djeci imaju veliku ulogu u poticanju želje za progresom i budućnosti domovine.

Djeca koja su stalne mušterije za programe pripovjedanja i ne propuštaju priliku ni u školi ni u kući da budu sagovornici priče, sklona su iskoristiti svaku priliku da oni budu naratori za svoje sagovornike. Prepričavanje priča koje su se čule ima ogromnu korist, pored jačanja moći pamćenja, te izgradnje i što boljeg korištenja inteligencije, najvažniji je metod za izgradnju moći govora i pričanja kod djece.

Korištenje riječi u posebnim značenjima koja se žele iskazati, kao i razumljivih sintagmi i rečenica sve su rezultat upravo ove metode.

Prepričavanje priča, posebno za povučenu i stidljivu djecu predstavlja učinkovit tretman kojim se mogu uvesti u društvo.

Priče reflektuju uvjerenja različitih ljudi, različite životne stilove, razna psihička stanja širom svijeta... Pričama se pred nama otvara horizont životnih zbilja, vidimo sve boje života, na taj način u našim se srcima sije sjeme radosti, znanja, nade i napora.

Prilikom pripovjedanja, slušaoci sebi dozvoljavaju da se koristi svojim unutarnjim moćima, tako unoseći promjene u događaje i njihovo oblikovanje u željeni oblik, na taj način ostvaruje jednu vrstu samouvjerenog maštanja i kreativnog osmišljavanja i inovativnosti.

Preklapanje događaja iz priče sa ličnim iskustvom i vjerovanjem i mješanje istog sa ličnom kulturom, svaki puta povećava dozu užitka u pripovjedanju i za njega i za slušatelje.

Ovaj osjećaj ne postoji u gledanju filma. Usljed toga što su djeca pod tako jakim djelovanjem efekata i scena koje se veoma brzo smenjuju, tako da nemaju tu moć ponoviti ili izmjeniti scene filma ili teatra u svom umu.

Obavijesti me!