baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Bajke

AddThis


Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…


Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Obavijesti me!