Edicija Kraljica od Sabe

19.01.2012.

Biblioterapija (terapija čitanjem)

je izražajna terapija koja koristi odnos između pojedinca i sadržaja knjige, poezije i drugih oblika pisanih riječi, a najčešće se primjenjuje uz terapiju pisanja.

Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja i zato su uvijek iznad vrata biblioteke stavljali

natpis "Ljekovito mjesto za duše".

Portal ZDRAVLJE navodi da je osnovni koncept biblioterapije da je čitanje ljekovito iskustvo,

a književni izvorni izvori mnogu pomoći u rješavanju složenih problema.

Kod djece biblioterapija može dobro da utiče na njihovo samopouzdanje, jer knjigu djetetu može objasniti kako da se nosi sa stresom, razvija kreativnost i riješavati probleme.

Kod učenika se biblioterapija pokazala odičnom kao pomoć kod zadirkivanja, ismijavanja, strahova, seksualnih promena, tjeskove i smrti bliskih osoba.

U većini slučajeva, biblioterapija se koristi kao dodatak tradicionalnoj psihoterapiji. Kod onih koji se liječe kognitivno-bihevioranom terapijom bibilioterapija svakom pacijentu pristupa na poseban, individualan način.

Na primjer osoba koja pati od bulimije najvjerovatnije će dobiti za čitanje knjige koje opisuju njeno stanje, a takve informacije pomažu pacijentima da bolje razuiju razloge liječenja i da porade na promjenama u svom ponašanju.

Biblioterapija najverovatnije neće biti korisna kod ljudi koji pate od poremaćaja misli, psihoze, ograničenja intelektualne sposobnosti, disleksije ili aktivnog otpora na liječenje.

Biblioterapija se taokođer primjenjuje i kod mnogih vrsta psihičkih problema, a sturčnjaci su ustanovili da je odlična za liječenje poremećaja ishrane, rapoloženja, straha od otvorenog prostora (agorafobije), alkohola, raznih vidova zavisnosti, stresa, anksioznosti...

Za razliku od mnogih standardnih oblika psihoterapije, biblioterapije, biblioterapeut ima pristup

koji najčešće uključuje konkretne primjere sa kojima se pacijent može poisotovijetiti.

Stručnjaci ukazuju da biblioterapeut mora biti stabilna osoba, istinski zaineresovana za druge, sposobna da saosjeća sa drugim ljudima bez moralisanja, prijetnji ili naređivanja.

Tanjug/Informer.ba

2000 domaćih izdavača kao i 1200 stranih, obajavljeno je 280.000 naslova.

Suorganizatori ovog sajma bile su sedeće zemlje:

Bahrein, Kzba, sudan i Libija.

Putem katalogu WHITE RAVERS (bijeli gavrani) predstavljaju se dječiji pisci sa Srednjeg istoka

u Međunarodnoj biblioteci mladih u Minhenu.

Minhenska biblioteka je odabrala čak 6 iranskih dječih knjiga za štampanje a to su:

1. "Tri saksije cvijeća" Ahmedreza Ahmadi,

2. " Kraljeva kćer" Ferideh Khalatbari,

3. "Gosp. šakal mi je ukrao crteže" Fereshteh Sarlak,

4. "Trgovac i papagaj" Rumi,

5. "Čija je ujna susak Marry?" Ali Ashgar Seyyedabadi i

6. "Prijateljstvo nije izgubljeno, niko nije neprijatelj" Mehdi Shojaei.

U knjizi "Tri saksije cvijeća" A. Ahmadija se nalaze tri odvojene priče.

U prvoj priči se govori o dječakukoji se spašava sa svojim djedom iz rata. Jedina stvar koju je uspio ponijeti iz svog sela je jedan kameni cvijet.

Sedeće dvije priče se odnose, umijesto na kameni cvijet, na narcis i sjemenke.

Knjigu je ilustrovao Nazli Tahvil a štampana je u Institutu za inteektualni razvoj djece i omladine u Teheranu.

IRAN TODEY, June 2011