Poezija Mirzete Ćunćur

Volim

Volim sve što je lijepo.

Volim žubor bistrih rijeka

i šum plavog mora.

Volim djecu kad se igraju

Volim kad tiho tajne šapuću

i volim kad u zoru ranu

ptice  nježno cvrkuću.

Volim posmatrati izlazak sunca

što iz oblaka viri.

Volim miris poljskog cvijeća

kad vjetar miris miris poljem širi.

Volim sve što je lijepo

pa i sunčev sjaj.

Voljela bih da ovoj ljepoti

nikad ne dođe kraj.

Mirzeta Ćunćur

Potraga

Često u mislima odlutam negdje,

negdje daleko na nepoznao mjesto.

Prolazeći kroz oblake i mračne tunele,

tražeći nešto neviđeno...

Oh, ti visoki vrhovi ispod neba plavog

baš je lijepo pogledati sa te visine.

Tu ljepotu prirode i cvrkut ptica

pogled vuče tamo dole na nizine.

Ispod planina i brda prostiru se ravnice

i rijeke bujne,brze, putujući ka moru pjevuše.

Kao biseri u nizu sjaje na suncu

lijep pogled za odomr duše.

Moje putovanje s rijekom ide dalje

završava se na obali sinjeg mora.

Diveći se valovima i tim neznanim dubinama.

Ponovo me pogld vuče gore u oblake, ljepoti u svitanju zore.

Mirzeta Ćunćur

Rijeka i vrba

Polomljena, truhla jedna vrba stoji

stara vrba tužna nijemo plače, zadnje minute broji

teška joj zima, izdržati dugo neće.

Snijeg  i inje kao biseri i zvončići okćeni sa svake strane

"O, bojim se polomit će mi moje stare grane."

Rijeka svojim žuborenjem vrbi govori,

da je utješi, da je razgovori.

Nemoj vrbo tužna biti.

Ptice će s juga doseliti,

u tvojim granama gnijezda praviti,

proljeće cvijetno sunce će obasjati,

tebi če listove i grane nove dati.

Zato moraš hrabra biti,

nemoj vrbo suze liti,

skupa ćemo biti još mnogo ljeta,

lijpo nam je zajedno i nikom to ne smeta

Iz oblaka proviri zračak sunca i obasja sve.

Blagi povjetarac s juga dopre do vrbe.

spade snijeg i inje s grane

strese se vrba tog sretnog dana.

Po granama  nekoliko ptica nestašno skakuće

veselo cvrkuću i raduju se proljeću

osta vrba pored rijeke da dočekuje zore bajne

dok je živa zajedno s rijekom čuvaće tajne.