Poezija Mirzete Ćunćur 2 dio

Tekst:

Jutro

Jutro je.

Zimsko i hladno.

sve je tiho, uspavano.

 

I šuma koja lista nema

i ona ispod inja drijema.

Samo rijeka tiho teče

sad je kite ledenice  a ljeti cvijeće.

Hladno je i tišina vlada.

Sve je u dubokom snu sada.

snijeg je u bijelom ruhu, sve prekriva.

Svojim bijelim prekrivačem sve je omotao.

ona veselo teče kao da se smije.

Žubor rijeke teče i hirove izvode

ledenice je krase kao ko kristali iznad vode.

 

MOJA DRUGARICA

Imala sam drgaricu

kao sestre mi smo bile.

Iste želje imale smo

iste snove mi smo snile.

 

Promijenih život svoj,

udadoh se tako mlada,

a drugarica osta tužna

diabetes nju savlada.

Obiđoh drugaricu,

suze joj se prosuše po licu.

Plačem i ja, gledam nju

a ona ne vidi svoju drugaricu.

Šećerna boles je savlada

a biješe kao lutka lijepa

Suze su mi same tekle

kad sam vidjela da je slijepa.

 

Imala sam drugaricu

a sad je nemam više

na ahiret preseli

kad su padale jesenje kiše.

 

Od devetaest ljeta

una umrije mlada

najdražu drugaricu

crna zemlja prekriva.

 

 

Lijepi par

Ima jedan žuti cvijet

ispod mog prozora,

noću spava a budan čeka

svitanje novih zora.

 

Ima jedan žuti leptir

što na žuti cvijet sleti

odmori se, poiriše

pa ponovo odleti.

 

Zlatno sunce, obasja,

posmatra ih i pomalo smješka

baš su slatki, baš su lijepi

pravi par su, to nije greška.

 

 

Leptir i ruža

Kroz prozor gledam, pogled ide

u avliju t ljepotu, oči da vide.

Gledam veliku krušku staru

sva u svijeću i beharu.

 

Ispod kruške svakojakih ruža

lijpe miris i urkas pruža

jugov vjetar lagan piri

raznosi behar i miris širi.

 

Jedan šareni leptir od nekud poleti

na prelijepu ružu on sleti.

Od dugog puta umoran od sleti.

Od dugog puta umoran je bio

odmorio se, pomiriao ružu i odletio.

 

Čekala ruža leptira da dođe

njega nema mladost joj prođe

čekajući ladice joj uvenuše

leptir negdje daleko druge ruže miriše.