Podrška - Bruno Ferrero

Nježno mlado stablo vrtlar je vezao uz jak jasenov  kolac da ga podržava i omogći mu spravan rast.

Kad je vjetar pozivao na ples, mlado mu se stablopridrživalo sa sve obilnijom krošnjom vičući kolcu:

"Pusti me, molim te, zašto me tako čvrstodržiš? Vidiš kako drugi slobodno plešu, zašto ti mene toliko sputavaš?"

"Slomit  ćeš se", ponavljalo je čvrsti jasenov kolac.

"Ili bi se moglo nagnuti na jednu stranu i pogrbljeno nakrivo narasti !"

"Ti si stari zavidnik, pusti me kad ti kažem!"

Mlado se stablo izvijalo svom snagom, no stari  ga je kolac pridržavao sve čvršće i čvršće i upornije.

Jedne su ljetne večeri munje i grmljavina, praćeni pljuskovima grada, cijelom kraj najavljivali strašnj oluju.

Zahvaćeno mahnitim udarima vjetra, mlado je stablo škripalo pri svakom pokretu, a krošnja se na trenutak povijla do zemlje. Činilo se da će ga vjetar iščupati zajedno s korijenom.

"Gotovo je", pomislio mlado stalo.

"Ne daj se sinko!" dovikivao je staristup prikupljajući sve unutarnju čvrstinu i uspješno odolijevajući buri. Bila je to duga, mučna i iacrpljjuća borba. Mlado je stablo na kraju ipak spašeno. Stari jasenov kolac, nažalost, pao prepolovljen.

Mlado je stablo konačno shvatilo te počelo plakati.

"Nemoj me ostaviti! Još te trebam!"

No odgovora nije bilo.

Komad kolca ostao je vezan uz mlado stablo ova šiblja i reče

kao u poslednjem zagrljaju.

Prolaznici danas s divljenjem promatraju snažno stablo koje  vrijeme jakih bura kao da nježno podržva stari komad osušenog kolca.